urbanističko arhitektonsko
rješenje stambenog područja urbanistic architectural concept for housing area
autori authors > Vedran Jukić . Nikica Kronja . Bojan Linardić
suradnici collaborators > Gordan Maček . Marija
Kovačević . Mario Pervić . Tomislav Stepić
natječajni rad competition entry > 2010.
klijent client > Grad Rijeka
bruto površina gross floor area > 270 320 m2
površina
lokacije site location > 49 ha
Područje obuhvata planiranog stambenog naselja Rujevica predstavlja neposredni spoj područja šireg gradskog centra s danas izdvojenim gradskim područjem Pehlin. Radi se o 'preskočenom' prostoru tj. o izuzetno vrijednoj rezervi, bitnoj za radijalno širenje grada po njegovim transverzalama, ali i za longitudinalna povezivanja sa susjednim područjima. Osnovna premisa planiranja novog stambenog naselja bila je činjenica da se radi o specifičnom riječkom (liburnijskom) prostoru, orijentiranog amfiteatralno prema moru, ali i bilateralno prema susjednim bočnim eksponiranim točkama i platoima. Obzirom da predmetni prostor nije nenaseljen i zbog činjenice da se očekuje izmještanje postojećeg stanovništva u nove strukture naselja, uz potpuno uklanjanje zatečenih oblika izgradnje, izuzetno je bitno osigurati postepen prijelaz kao preduvjet integracije i socijalizacije prisutnog stanovništva s novim stanovnicima, ali i obrnuto. Prije obrazloženja modela integracije postojećeg stanovništva u nove strukture naselja, nužno je napomenuti bitne karakteristike postojećeg okruženja u kojem postojeće stanovništvo živi. Prepoznata su neka osnovna obilježja životnog stila postojećih stanovnika naselja: * veza s terenom – predvrt, vrt, okućnica, parking... * izražena personalizacija vlastite stambene jedinice – oblikovanje izvana i iznutra * neprestano adaptiranje, dograđivanje, uređivanje stambene jedinice. Kako nikakvo stvaranje enklava s negativnim prizvukom (geto), dugoročno nije prihvatljivo, jedino je rješenje postupna integracija postojećeg stanovništva s novim pučanstvom. Jednako tako neprihvatljivo je ponavljanje tipologije (zamjenskih) obiteljskih kuća radi premalene gustoće s obzirom na vrijednost zemljišta. Urbanističkim rješenjem se željelo izbjeći stigmatizaciju sadašnjih stanovnika formirajući 'posebnu' tipologiju namjenjenu isključivo njima, već im u planiranim različitim višestambenim zgradama omogućiti slobodu izbora budućeg načina života s obzirom na odabir tipološki različitih stambenih jedinica koje im u budućnosti mogu u većoj ili manjoj mjeri omogućiti način života blizak njihovim željama. Stanovnici današnjeg „romskog naselja“ mogli bi odabrati hoće li živjeti u klasičnom stanu, ili u stanu u prizemlju s vrtom, ili na krovnoj terasi sa uređenom okućnicom ili pak u stambenom klasteru, gdje će moći personalizirati svoju stambenu jedinicu. Dakle, nudi se rješenje koje neće zanemariti identitet i životni stil sadašnjih stanovnika, već će im omogućiti slične obrasce stanovanja, dakako u okvirima socijalno prihvatljivog, ili pak ponuditi zamjensku stambenu jedinicu poput „klasičnog“ stana s balkonom, te im na taj način omogućiti jednostavniju socijalizaciju i društvenu integraciju.